Blog i autentično traganje za celinom u prelamanju svetlosti i nove istine o Mileni

Date : 03. 11. 2010.
U danima kada se krug velikog jubileja, stogodišnjice Mileninog rođenja, polako zatvara, važni i lepi događaji ne prestaju da me ispunjavaju i učvršćuju mi uverenje da su tema, način i izbor moje potpune posvećenosti ključni delovi našeg mozaika ostvarenosti, koji sklapamo čitavog života. Jedan od takvih događaja jeste svakako prisustvo bloga i mog bavljenja Milenom kao celinom u tekstu Milena u XXI veku: duh Venere s lampom i nove generacije umetnika i istraživača“, Čarne Radoičić, autorke i rediteljka doku-igranog filma „Milena“. Tekst je deo prve (od tri) knjige zborničkog karaktera, pod nazivom Milena Pavlović Barilli – VERO VERIUS, u izdanju „HESPERIAedu“ iz Beograda, koja je predstavljena na ovogodišnjem 55. međunarodnom beogradskom sajmu knjiga.
Još jedna kockica dolazi na svoje mesto, još jednom ovakvo traganje i otkrivanje Milene dobija priznanje da postoji, da ima vrednost, nepobitnu svrhu i da je deo velike i važne misije.

Da zavirimo sada malo u tekst i njegovu koncepciju, dok ne budete bili u mogućnosti da ga pročitate u celosti, kao i sam zbornik, naravno.
Autorka nam na samom početku, osvrćući se na važne događaje koji su obeležili svet na dan Mileninog rođenja i na dan njene smrti, sasvim suptilno otvara krug razmišljanja o nepostojanju slučajnosti kada je reč o svim vezama koje je u najrazličitijim oblicima stvorila sama Milena, ili su se one same često nizale i preplitale oko nje, što svakako ima poprilično čvrsto utemeljenje i danas, ali o tome neki drugi put, jer ta tema zaslužuje sasvim zasebno istraživanje.
Takođe, Čarna nam otkriva interesantne fragmente iz same realizacije svog filma „Milena“, iznoseći potpuno osvežavajuće i inovativne zaključke, stavove i razmišljanja određenih, relevantnih sagovornika koji se na različite načine bave Milenom. Pored toga što nas na taj način autorka približava konceptu filma i daje značajne uplive u njegov sadržaj, izazivajući u nama istovremeno i živo osećanje iščekivanja, ona kreira, takođe, vrlo neobičan, ali jasan i koncizan pogled u najsveobuhvatniji korpus svih postojećih modusa bavljenja Milenom do danas, sa posebnim fokusom na one originalne.


Ovako piše o blogu i njegovom autoru, kratko (jer je, zbog zborničkog karaktera dela, bio ograničen tekstualni prostor), ali lepo, sa svim važnim detaljima koji čine suštinu. U ovom tekstu, u ovom značajnom delu, prvi put je ovekovečeno i moje zanimljivo i važno, malo otkriće, o čemu ću svakako detaljno pisati kada budem pisao o projektu koji sam sa prijateljima realizovao u Italiji, u prvoj polovini jula ove godine.

„Postoji sajt na kome Miodrag Kovačević, filolog, rodom iz Požarevca, koji se u ranom detinjstvu zatekao pred Mileninim slikama i ostao do danas fasciniran njima i Mileninim likom, piše svoj blog „Milena Pavlović Barilli i ja”. Osim bloga, Miodrag je kao sagovornik u mom filmu izneo veoma originalan doživljaj komuniciranja Mileninih slika i njene poezije, a napravio je i projekat „Susretanje svetlosti – otkrivanje italijanskog poteksta i konteksta Milene Pavlović Barilli u novom perceptivnom krugu povezanosti” u okviru koga je sa svojom pokretnom instalacijom obišao Italiju, napravivši i niz odličnih fotograija, pogotovo u Parmi, rodnom gradu čuvene umetničke familije Barilli, odakle potiče muška linija Milenine familije (njen deda Čekrope je bio slikar i scenograf) i gde se nalazi kuća Barilijevih (dokumentarac Casa Barilli je režirao Frančesko Barili, koji se bavi i glumom i dramaturgijom). Miodrag je u Parmi otkrio i Stradello M. Pavlovic Barilli, uličicu koju krasi Milenino ime, dok ih u Srbiji nalazimo u Lazarevcu, Nišu, Smederevu, a u Beogradu je njena ulica u naselju Rakovica. Miodrag je tridesetogodišnjak koji prijateljima za rođendan poklanja knjigu „Neverni anđeli”, zbirku Milenine poezije. U današnje vreme, takva vrsta aktivnosti mladog čoveka koji živi u Srbiji je veoma pohvalna i retka. Za njegovo bavljenje Milenom saznala sam tokom sopstvenog ilmskog procesa proučavanja Milene – zahvaljujući socijalnoj mreži Fejsbuk, gde postoji grupa posvećena Mileni. Upoznali smo se na simboličan način – 6. marta (datum Milenine smrti) sreli smo se na multimedijalnoj izložbi „Odraz – nova značenja Milene Pavlović Barilli”u Muzeju primenjene umetnosti.“

Citirani deo nalazi se na 339. i 341. strani ovog zbornika, dok su takođe predstavljenje i tri moje fotografije: na 327. strani fotografija sa snimanja filma pod nazivom Scena iz filma Milena, na 343. strani fotografija iz ulice sa Mileninim imenom Miodrag Kovačević sa svojom instalacijom u Parmi, i na 347. strani Uličica Milene Pavlović Barilli u Parmi.
Poptuno iskreno i sa zadovoljstvom i ovde želim da zahvalim Čarni na podršci i u ovkavom obliku. Od neprocenjive je vrednosti za mladog umetnika da je spomenut i prisutan u ovako velikom i značajnom projektu o novim putevima otkrivanja Milene, koje je okarkaterisano kao kapitalno izdanje u oblasti nauke i kulture.
Takođe, ovaj tekst je izuzetno značajan, jer je autorka vrlo vešto, otvoreno, dovoljno kritički, bez suvišnih eufemizama, ali opet sa merom, osvetlila i pocrtala problem mesta Milene Pavlović Barilli u našoj kulturnoj baštini, kao i Mileninu potpunu nevidljivost i nezastupljenost u svim relevantnim i referentnim delima istorije umetnosti – specijalizovanim pregledima, enciklopedijama, kapitalnim delima svetskih okvira, koja se bave umetnošću dvadesetog veka. To je, naravno, veliki propust onih sa ove strane koji su o tome odlučivali, razmišljali (ili očigledno nisu); razlozi su brojni i vrlo je važno otvoreno o njima govoriti i danas i ubuduće. Ipak, Milenino formalno i zapisano odsustvo iz takvih velikih dela ne treba da nas iznenađuje, jer je prilično i sasvim nepravedno zapostavljena u našoj kulturnoj baštini, pre svega. To je tema koju je autorka sasvim jasno i postpuno otvorila, iznoseći sve ključne faktore, činioce, uzroke i posledice, kao jedan od najistaknutijih predstavnika nove scene i generacije koja se bavi Milenom, i na taj način dala doprinos promeni takvog tužnog stanja stvari (a tek će dati kroz svoj film i dalje istraživanje). Bilo bi sjajno kada bi apel iz ovog teksta, i iz svih zalaganja nove generacije i nekolicine divnih stručnjaka starije generacije , posvećenih ovoj temi, došao do što većeg broja onih koji o tome odlučuju ili onih koji te vrlo neophodne promene i naše pokušaje mogu da podrže.
Dakle, u tekstu je vrlo svesno izražena potreba da se odužimo velikoj Mileni, pronoseći i prenoseći njenu ideju svetlosti, veliku energetsku zaostavštinu, koja već predugo u njenim delima čeka da je na najbolji mogući način predstavimo svetu.
Poslednji deo teksta autorka posvećuje vrlo zanimljivom i dirljivom momentu susretanja umetničkih poetskih krugova Milene Pavlović Barilli i neprevaziđenog umetnika sa kraja prošlog veka, Milana Mladenovića. To čini vrlo znalački, ukazujući nam na višeslojne podudarnosti ova dva velika umetnika i ilustrujući svoje istraživanje komparacijom konkretnih stihova. O ovoj povezanosti se prvi put javno piše baš ovde. Takvo malo istraživanje čini ovaj tekst posebno i dodatno inovativnim i svežim.

Na kraju, naravno, nikako ne treba izostaviti pohvalu za izdavačku kuću „HESPERIAedu“, jer je ova trilogija zaista izuzetno značajan poduhvat, ne samo izdavački, već kulturni i naučni, i u tom smislu nije bilo lepšeg načina da se zatvori krug velikog jubileja od predstavljanja zbornika Vero Verius na čuvenom Sajmu knjiga. Ovom trilogijom koja obuhvata sledeće zbornike: VERO VERIUS, PRO FUTURO i EX POST, ova izdavačka kuća je dala nemerljiv doprinos savremenim istraživanjima Milene Pavlović Barilli, okupivši relevante istraživače svih generacija sa ciljem da se velika Milena predstavi mnogostruko i različito, kroz mnogo reči, slika, kroz nova susretanja svetlosti, pod okriljem njene energetske zaostavštine. Važno je pomenuti i to da su sve tri knjige izuzetno kvalitetno vizuelno i tehnički opremljene, kako, uostalom, i priliči projektu u čijem je fokusu Milena. Jedina zamerka jeste što zaista kao autentično zaokruženje nedostaje i moj tekst i moj pogled, ali verujem da će se i to ispraviti, jer sam imao vrlo prijatan, ovtoren i srdačan razgovor sa direktorkom i redaktorkom ove kuće na samom sajmu, čiji je rezultat dogovor kao zaključak da će se naša saradnja tek ostvariti i tome se zaista radujem. Ipak, zamerka nikako nije oštra, jer je taj drugačiji pogled na Milenu kao celinu ipak prisutan, malo u reči, malo u slici, zahvaljujući Čarninom tekstu.


I tako… Milena je opet učinila jedno od svojih divnih, malih čuda. Ne preostaje mi ništa drugo već da verujem da se stvari konačno pokreću u pravom smeru jer cela ova priča puna je znakova koji nam govore da se ipak proces promene otvorio i započeo. Baš onako kako je ona jednom davno i osmislila. Epilog ovih susretanja svetlosti, ispisanih i izgovorenih obećanja i stremljenja očekujemo u bliskoj budućnosti.
Da li će to biti epilog dostojan jednog ovakvog, drugačijeg i velikog početka?
Nestrpljivo očekujem, pre svih drugih, Milenin odgovor.

Comments (3)

Bravo! Jedva čekam naredne textove, posebno ako se budeš doticao te veze Milana Mladenovića sa njom!

13 years ago

…Milena je opet učinila jedno od svojih divnih, malih čuda…Radujem se tvojim novim koracima pracenim istom cudotvornoscu! malo je reci ponosna na tebe i tvoj rad ! 🙂

13 years ago

Hvala vam, divni moji ljudi! Zaista mi mnogo znače vaši komentari i beskrajna podrška!

13 years ago

Leave a Reply to djurdjica Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

@